Kratak pregled kronologije o franjevcima u Subotici (1339-1769)


Kratak pregled kronologije o franjevcima u Subotici (1339-1769) 

1339.

Izvesno je da su franjevci već 1339. godine imali svoj samostan u  Segedinu u kojem su boravili svećenici koji su stizali iz Bosne (pretpostavlja se da su doneli i bogumilstvo).

1535.

U skupštinskim aktima Ugarske franjevačke provincije Spasitelja iz perioda od 1531. do 1595. godine spominje se franjevac, pater Petrus iz Subotice (de Zabathka) koji je pripadao franjevačkom samostanu Ozore (Ozore)

1548.

Spominje se franjevac, pater Valentinus iz Subotice (de Szabadka) na skupštini održanoj na svjetkovini Duhova u Varaždinu.

1625.

Papa je preostale kršćane podveo pod jurisdikciju beogradskog misijskog biskupa, pa je prema tome, cijela ova oblast, uključujući i Suboticu, postala područje misionarstva. Potrebno je reći i to da je najznačajniji hrvatski svećenik toga doba biskup Matija Benlić (1651-1674), kojem je Papa preporučio da za sjedište biskupije uzme Segedin, iz kojeg se nekoliko godina kasnije širio franjevački utjecaj i na samu Suboticu.

Turci su proterani iz Budima, ali su u Subotici ostali još izvesno vrijeme. Prema beleškama franjevačkog ljetopisa naši su se ljudi razbježali u Bajmok, Miejkut, a najviše u područje oko Ludaškog jezera, gde su se skrivali. S njima su nevolje dijelili franjevci: o. Luka, o. Nikola, o. Rajmund i o. Aleksandar Spanik.

            Tokom jeseni – Zabilježeno je da su Bunjevci, većinom iz Bosne (pod kojom se tada podrazumevala i Hercegovina, pa i Slavonija), a mahom iz Dalmacije, predvođeni sa osamnaest franjevaca, naselili Bačku sa oko 150 familija. Tom prilikom jedan deo naseljenika otišao je za Segedin, dok je jedna grupa ostala u Subotici.

  1. listopada – U Ljetopisu franjevačkog samostana zabilježeno je da na ovaj dan počinje bilježenje krštenih. Matična knjiga krštenih je sačuvana, a prvi duhovnik koji je zabilježio imena i potrebne podatke bio je fra Bariša Benjović. Slide8

1692.

U pisanom dokumentu ime grada se pominje pod nazivom – Sobotiza (Subotiza).Od tada možemo pratiti rad franjevaca u Subotici, jer ljetopisac o. Danijel Zavodski, prvi gvardijan subotičkog samostana, počinje  da piše Protocollum i Archivium. Nešto kasnije, 1751. godine preuzeo je u svoj ljetopis podatke iz kućne historije franjevačkog samostana u Segedinu. U Samostanskoj hronici (Ljetopisu) na prvom popisu (1692) evidentirana je jedna od najstarijih Gospinih slika, Crne gospe, koja je sačuvana do današnjih dana. Slide13

1699.

Za dušebrižnika franjevačkog samostana određen je o. Aleksandar Spanik.

Iz literature:

„Osnovu konfesionalno-etničke strukture subotičkog opkopa i sajmišta činilo je dvije trećine Hrvata (“Dalmatinaca”) i jedna trećina Srba (“Rascijana”). Hrvatsko stanovništvo su još u tursko doba predvodili franjevci provincije Bosne Srebrene, a tako je bilo i prvih godina poslije protjerivanja Turaka. Bosanske franjevce (koji su se vraćali u balkanski dio svoje provincije) u Subotici su postupno zamijenili mađarski franjevci provincije Presvetoga Spasitelja, sa sjedištem u Đunđušu (Gyöngyos). Tridesetih godina je subotička tvrđava preuređena u crkvu, a izgrađena je i još jedna kapela u spomen žrtvama kuge. Pravoslavna crkva je izgrađena 1726. godine. Zabilježeni su franjevački i pravoslavni učitelji početkom četrdesetih godina.“[1]

„Nakon 1743. godine Szent Mária se dalje razvijala. Gradska latinska  gimnazija u kojoj su nastavu držali franjevci otvorena je 1747. godine.“[2]  

Slide14

Iz građe[3]:

8.1.1745.  Na sjednici Magistrat nalaže da se franjevcima dodele 4 holandska zlatnika povodom blagosiljanja Gradske kuće  na blagdan Epifanije (Epiphania).

14.2.1749. Franjevcima se daruje 4 forinte za put u Jerusalim (Hierosolimatana);

15.4.1751. Franjevcima se odobrava godišnje 200 forinti za potrebe parohije, kao i 100 forinti na ime predavanja gramatike i sintakse u školi.

8.1.1753. Franjevcima se isplaćuje 5 forinti na ime blagoslova gradske kuće.

22.11.1756.  Zajednička sjednica Magistrata i Izabrane opštine. Predmeti: 1. Udovoljava se molbi franjevaca da im se sa pustare Vantelek transportuje 50 kola sena; 2. Izdaje se potvrda o tome da je franjevačka crkva izgrađena od dobrovoljačkih priloga i da se franjevci izdržavaju od priloga vjernika.

25.2.1757. Sjednici Magistrata prisustvuju sudac Petar Mukić (Petrus Mukich) i senatori: Ivan Vojnić (Ioannes Vojnich), Grgo Križanović (Gregorius Krizsanovich), Marko Skenderović (Marcus Skenderovich), Toma Rudić (Thomas Rudics), Luka Vojnić (Lucas Vojnics), Jožef Vizi (Iosephus Vizÿ) i Petar Josić (Petrus Iosich). Razmatraju se sljedeći predmeti: 1. imena osam zatvorenika koje će grad uputiti na vojnu službu. To su Luka Budimčević (Lucas Budemcsevich), Vranje Skerbić (Vranye Skerbich), Đurka Puzić (Gyurka Puzich), Ivan Perković (Ivan Perkovich), Jančika Crnković Govedar (Iancsika Czerkovich Govedar), Jančika Vargin zvani Moskalj (Iancsika Vargin alias Moskaly), Đurka Farkaš (Gyurka Farkas) i Joška Vaš (Ioska Vas); 2. tužba Luke Aradskog (Lucas Aradsky) protiv sluge Ilije Voštilova (Elias Vosctilov) jer mu je zbog nemarnosti zapalio kuću; 3. detaljnije se precizira odluka Magistrata o dodjeli goriva i sena franjevcima koji obavljaju i parohijsku službu. Otac Daniel Zavodsky (Daniel Zavodsky) i Toma Porubski (Thomas Porubsky) dobijaju senokos na Vanteleku (Vantelek).

20.5.1757.  Odluka Magistrata se se daruju franjevcima četiri grede i dvesto snopova trske.

26.9.1757. Daruje se pet akova vina (285 litara) franjevcima povodom praznika svetog Mihovila arhangela (S.Michaëlis Archangeli).

10.2.1758. Tužba franjevca Kapistrana Kurinskog (Capistranus Kurinszky) protiv senatora Tome Rudića (Thomas Rudich) koji je oštetio ikonu koju je franjevac doneo iz Jerusalima (Hierosolymitana).

11.5.1759. Prihvataju se troškovi odbrane teze franjevcu Marku Mišuraju (Marcus Missuray), pošto je on prvi franjevac iz Subotice koji je stigao do odbrane teze; Dopis Magistrata Kraljevsko-privilegirane kameralne varoši Sent Marije (Subotice) franjevcu Misurai Marku, studentu filozofije, Vac. Potvrđujući prijem Misurijevog pisma od 11.5., članovi Magistrata izjavljuju da su „razumili da je od svojih starešina odabran i naređen filozofiju defendirat“ i da im je „ doista vele drago da i od gorice naše listak uzvisuje se i u svetom redu cvata“. Podstiču ga na učenje i poslušnost starešinama te dodaju da se „ za tezes (tj. novac za tez) nestara“, mada „siromaška opština naša velik danak dajuć jest verlo pokleknula“. U dodatku pisma na latinskom jeziku  preporučuje Misuraija njegovim starješinama. Prema zapisniku Magistrata iz 1759. godine, njemu je poslato 28 forinti. Slide21

8.6.1759. Magistrat Kraljevsko privilegirane kameralne varoši Sent Marija (Subotica) provincijalu i definitoru (pokrajinskom starešini) franjevačkog reda,  traži posredovanje kako bi mladi franjevci naučili slavenski jezik (lingua dalmatica) i žali se da su od petorice franjevaca Slovena dvojica odaslata u Temišvar, tako da sada duhovno vođstvo brojnog slavenskog stanovništva Subotice obavljaju svega tri franjevca, što nije dovoljno ni za poučavanje u vjeri ni za ispovedanje vjernika. Napominje da Temišvar sada ima četiri franjevca Slavena, te bi u Subotici trebalo da ih bude bar tri ili četiri puta više.

28.9.1759. Franjevcima se poklanja pet urni vina-

11.12.1761. Franjevcima je dodeljeno za gradnju 200 svežnjeva snopova trske-

7.3.1763. Godišnja pomoć u mesu franjevcima iznosi dve hiljade libri mesa

5.12.1763. Magistrat Kraljevsko-privilegirane kameralne varoši Sent Marije (Subotica), Fabšić Ištvanu, zastupniku grada Subotice, Beč. Obavještavajući o zahtjevu arhiepiskopa kaločkog i bačkog grofa Jozefa de Baćan da grad obezbedi zemljište za crkvu i župni dom, kao i izdržavanje župnika, podvlači da su još od vremena turske vladavine crkvene poslove u Subotici vodili franjevci provincije Svetog Spasa, pa bi bila nezahvalnost da ih Subotičani sad napuste, bez obzira na nove terete koje bi time preuzeli. Stoga moli Fabšića da u ovom zatraži savjet zaštitnika grad, savjetnika i referendara Nađa.

10.1. 1764.  Telek Jožef, gvardijan subotičkog franjevačkog samostana, gvardijanu franjevačkog samostana u Kečkemetu, Kečkemet. Nabraja razloge protiv uspostavljanja katoličke župe u Subotici od strane nadbiskupa iz Kaloče; najvažniji je da su franjevci vršili dužnost župnika u najtežim vremenima i da oni pružaju sigurnost da mjesto župnika ne može biti upražnjeno i da Subotičani  ne mogu ostati bez duhovnog pastira. Podsjeća i na propis da se župnik može postaviti samo na mjesto koje je upražnjeno, kao i na činjenicu da župna administracije predstavlja izvor opstanka franjevačkog samostana.

15.6. 1764. Franjevci subotičkog samostana Magistratu Kraljevsko privilegirane kameralne varoši Sent Marije (Subotice), Zahvaljujući na milodarima koji su omogućili popravku samostanske zgrade, moli se Magistrat da im pokloni pozajmljeni kreč , kako bi pomenutu popravku mogli dovršiti.

5.6.1766.  Fratar Šipoš Martin, provincijal franjevačke provincije Svetos Spasa (Salvator) Magistratu Kraljevsko-privilegirane kameralne varoši Sent Marije (Subotice), Subotica.

Pristaje da franjevci –profesori ne budu mjenjani do velikog raspusta (vacatio) odnosno završetka školske godine. Dokument overen pečatom franjevačke provincije Svetog Spasa.

30.6.1766. Magistrat Kraljevsko-privilegirane kameralne varoši Sent Marije (Subotice) patru Šipoš Martinu, provincijalu franjevačke provincije Svetog Spasa za Mađarsku, Đenđeš. Traži da franjevci-profesori ne budu mjenjani do velikog raspusta  raspusta (vacatio) ili kraja školske godine, kako ne bi nastali prekidi i poremećaji u učenju đaka.

10.2.1769. Grad poklanja tri zlatnika franjevcima Đorđu Tukeku (Georgius Tukek) i Aleksandru Vidamonu (Alexander Vidamon) u korist Svete zemlje

[1] I Ante Sekulić, Tragom franjevačkog ljetopisa u Subotici, Split 1978, 18-19.

[2] Više o ovoj školi uspor. zbornik radova Gymnasium 1747-1997, Szabadka 1997. Zanimljivo je da beogradske prosvjetne vlasti (pa čak i sama gimnazijska uprava!) od 1990-ih godina osporavaju ovoj školi status najstarije gimnazije na području današnje Republike Srbije, iako postoji neprekinuti kontinuitet u njezinu radu sve do danas.

[3] Povijesni arhiv Subotica, F: F:261. Magistrat povlašćene kraljevsko komorske varoši – Sent Marija (Subotica),  Zapisnici. Iz analitičkih opisa građe izdvojeni su djelovi opisa koje se odnose na franjevce.Slide17