Subotica i Bunjevci gradonačelnici (1918-1941)


Ulomak iz studije: UTJECAJI DRŽAVNE IDEOLOGIJE I PRAKSE  NA SUBOTIČKE BUNJEVCE (1918.-1941.)  vidi: Publikovano: Utjecaji državne ideologije i prakse na subotičke Bunjevce (1918. -1941.), Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu, Zagreb 2014, str. 101-116.

http://www.hrvatskarijec.rs/vijest/A9124/O-identitetu-i-kulturi–bunjevackih-Hrvata/

https://subotickaistorija.wordpress.com/utjecaji-drzavne-ideologije-i-prakse-na-suboticke-bunjevce-1918-1941/

“Kao odraz vlada u Beogradu, smenjivani su i subotički lokalni funkcioneri. Na te funkcije se dolazilo imenovanjima[1] od strane centralnih vlasti, odnosno Ministarstva unutrašnjih dela, a time samoupravnost slobodnih kraljevskih gradova nije poštovana u temelju.[2] Samo one lokalne političke opcije koje su imale većinu u državnom parlamentu, mogle su da očekuju da kanidiraju svoje ljude na ta mjesta.

Prvi Bunjevac, nakon dugog vremena[3], na čelu gradskih vlasti bio je dr. Stipan Matijević.

XIX 319 919 Stevan matijevic

17.11.1919, dr Stevan Matijević

Prije njega je zadnji gradonačelnik Bunjevac bio Lazar Mamužić, koji je čitavih 18. godina zauzimao taj položaj. Nasledio ga je 1902. godine dr. Biró Károly, koga je smjenila tek srpska vojna uprava, koja u studenom 1918. i postavlja dr. Matijevića. 2 Nakon njega Bunjevci na mjestu gradonačelničnika su bili i: dr. Vranje Sudarević, dr. Pletikoszich András (Andrija Pletikosić), Albe Čurčić Malagurski, dr. Mirko Ivković Ivandekić, dr. Dragutin Stipić, ing. Ivan Ivković Ivandekić, Marko Jurić te Ladislav Lipozenčić koji je bio poslednji gradonačelnik u periodu Kraljevine Jugoslavije.  LipozenchicPokazaće se da su Bunjevci bili vrlo zastupljeni kao prvi ljudi Grada. Od ukupno 16 mandata u čak 11 su to su bili Bunjevaci, a tek u 5 Srbi. Ali svi oni su dospijevali na te funkcije samo kao članovi i poslušnici vladajućih beogradskih stranaka.           stambilj-1221-ii-52-1926

Kakva je bila uloga i udio subotičkih gradonačelnika u životu Subotice? O čemu je to sam grad mogao da odlučuje, koliko je usmjeravao i planirao pravce svoga razvoja?

Uloga gradskih vlasti i gradonačelnika, bila je ograničena samim malim kompetencijama koje su bile u njihovoj nadležnosti. Kruti centralizam, koji je bio linija vodilja zacrtana i sprovođena, od vidovdanskog ustava do državnog sloma, onemogućavao je i gradove kao upravno teritorijalne jedinice da dođu u poziciju da samostalno rješavaju svoja životno važna pitanja. Smanjivanje delokruga gradskih vlasti, uz suštinsko ukidanje samouprave, proces je koji je tekao u čitavom međuratnom razdoblju. Državna politika, koja je određivala i usmjeravala gospodarske, finansijske, kulturno prosvjetne i druge od životne važnosti tijekove, krojila se na drugom mjestu, a grad je morao samo da se uklapa u njih. Gradonačelnici kao prvi ljudi gradske uprave imali su u svemu tome relativno malog udjela.

2578-ivkovic-ivandekic-ivan-i-stojadinovic

Milan Stojadinović i ing- Ivan Ivković Ivandekić

U uvjetima kada je “vlast shvatana ne samo kao kao društvena, nego i kao materijalna privilegija” (Stojakov 1983: 117). Razumljivo je što su oni brinuli o svojim interesima često više nego o širim gradskim. Ograničeni uskim partijskim programima, obavezama da svojoj političkoj centrali osiguraj što veći broj glasača, rijetko su imali mogućnosti da gledaju na dobrobit svih građana Subotice.

Nepostojanje neposrednog izbornog sistema na lokalnom nivou, oslobađao ih je tereta provjere izborne volje sugrađana. Bilo je dovoljno biti u milosti vladajuće garniture pa ishodovati imenovanje. Time su gradonačelnici vezani za beogradske centrale, bili više politički činovnici nego što su se pokazali kao pravi zastupnici Bunjevaca i svih ostalih građana Subotice.”ii-12-1924-velika-srbija-reklama

[1] Ponekada je od imenovanja do preuzimanja dužnosti proteklo određeno vrijeme. Sve je zavisilo od trenutne političke situacije.

[2] Rezultati parlamentarnih izbora, od prvih 1921. godine pa do zadnjih 1938. godine, bili su korektivni kriterijum za proporcionalnu raspodelu mandata na lokalnom nivou-imenovanjem.

[3] Njegov prethodnik Dr. Pleszkovich Lukács je imao bunjevačke korijene ali je u potpunosti pomađaren.