Unmenschen die sich für Halbgötter hielten (Neljudi koji su sebe držali polubogovima)


hp photosmart 720

Vilhelm Conen

 

CONEN-JAKOBČIĆ, Vilim (Conen,Wilhelm, ml.) (Subotica, 25. V. 1903. –
Neuminster,  Njemačka, 25. I. 1993.), industrijalac. Roditelji su mu bili Wilhelm
Conen i Jelena, rođ. Jakobčić. Kao sin industrijalca, osnivača poduzeća Hartman
i Conen, rastao je u okružju koje ga je usmjeravalo da se uključi u obiteljsku tvrtku. Školovao se najprije u Subotici, zatim u inozemstvu (Zürich, Lausanne, London), učeći trgovački posao i jezike. Nakon povratka u rodni grad u svojoj 17. godini nastavio je naukovanje u obiteljskom poduzeću. Njegov dioničar postao je 1925., a u upravni odbor prvi je put izabran 1927. Istodobno je radio na utemeljivanju i razvijanju Rotary-kluba u Subotici te je bio njegov predsjednik 1936. Bio je i član masonske lože Stella Polaris te prvi predsjednik subotičkog Moto-kluba Champion. U nekoliko je navrata imenovan vijećnikom u gradskoj skupštini, tj. u proširenom senatu. Osim što je imao udio u obiteljskoj tvrtki, nakon 1934. postao je i vlasnik klaoničkog poduzeća i hladnjače Eskimo
te dioničar i u nekim drugim subotičkim dioničkim društvima: Labor d. d., Industrija željeznog namještaja i metala, Neuhaus i Holländer, Jugomautner – proizvodnja i trgovina sjemena d. d., Opća kreditna banka d. d, Kon Mirko k. d., Balkanmetal. God. 1939. postao je vlasnikom voćnoga i loznog rasadnika Hortus na Paliću, a 1940. registrirao je izvoznu trgovinu konja i poljoprivrednih proizvoda Kosovo, koju je u lipnju te godine prodao Vojislavu Milojkoviću iz Beograda. Pred rat je u bečejskoj pivovari imao 80% dionica. Ulagao je u radionicu limene robe Balkanmetal, koju su 1941. preuzele madžarske vlasti i koristile se njome za izradu čahura. Stekao je veliko bogatstvo i posjedovao nekretnine u Subotici, Novom Sadu, Beogradu, Debeljači, Senti, Bečeju, Budimpešti, Beču, Kölnu, Düsseldorfu i drugdje. Prema potvrdi o narodnosti koju je
dobio od gradskih vlasti 24. I. 1940., pripada »bunjevačkom plemenu«. U potvrdi
stoji »asimilirani Bunjevac«. U ratu je, kao pričuvni časnik u 125. bosanskom bataljunu, zarobljen na položaju kod Vrbovca, ali je ubrzo pušten kući. Nakon dolaska u
Suboticu vlasti su ga uhitile i držale u kućnom pritvoru do rujna 1941., kad mu je
dopušteno da otputuje u Budimpeštu. U Suboticu se vratio u veljači 1945.
Nakon rata, »sud za suđenje protiv nacionalne časti« osudio ga je 1946. na
godinu dana prisilnog rada i konfisciranje imovine zbog »privredne suradnje s okupatorom«, tj. proizvodnje čahura, a kao olakotnu okolnost uzeo je u obzir da je
materijalno pomagao pokretu otpora i njegovim članovima u Budimpešti. Nakon
izlaska iz zatvora uspješno je radio kao upravnik na državnom imanju, ali je opet
uhićen 1949. pod optužbom »za krađu, sabotažu i štetočinski rad«. Osuđen je na
smrt strijeljanjem, no nakon nekoliko intervencija ipak je pomilovan te mu je
ostala zatvorska kazna. Nakon desetljeća zatvorske kazne, koju je izdržao radeći u
kolubarskim rudnicima te poslije u Srijemskoj Mitrovici, zaposlen je kao
službenik u novosadskom Novkabelu. U borbi za goli život i zaštitu imovine uzdao
se u svjetsku javnost te je o svojem slučaju i o odnosu jugoslavenskog režima prema privatnom vlasništvu općenito pisao mnogim državnicima, vladama i javnim osobama. Zahvaljujući tomu, 1961. izdana mu je putovnica pod uvjetom da se više ne vrati u zemlju. Do kraja života ostao je u Njemačkoj. Ondje je 1979. izdao memoare pod naslovom Unmenschen die sich für Halbgötter hielten (Neljudi koji su se smatrali polubogovima), u kojoj je iznio sjećanja na djetinjstvo i poslovanje obiteljske tvrtke.
Lit.: S. Mačković, Industrija i industrijalci
Subotice (1918-1941), Subotica, 2004.
S. Mačković

Conen naslov

Umenschen

https://www.amazon.de/Unmenschen-sich-Halbg%C3%B6tter-hielten-Zeitgeschichte/dp/B002ECVB9G

Conen 350Conen 351

vidi: https://suistorija.files.wordpress.com/2013/10/monografija-industrija-i-industrijalci-subotica-1918-1941.pdf